Kako napisati tekst reklame koji neko pročita
· 4 min čitanja
Prosječan čovjek gleda vašu reklamu 1,7 sekundi. Za to vrijeme pročita otprilike šest riječi.
Sve poslije tih šest riječi zavisi od toga jesu li one bile dovoljno dobre.
Zato se cio tekst reklame svodi na prvu rečenicu, a ostatak je za onih deset posto koji su ostali.
Prva rečenica
Mora imati broj, pitanje ili scenu. Ništa drugo ne zaustavlja palac.
„Servis klime 25 €” zaustavlja. „Nudimo kvalitetne usluge servisiranja klima uređaja” ne zaustavlja ništa.
Ne počinjite imenom firme. Čovjek ne zna ko ste i nije mu stalo dok mu ne kažete šta dobija.
Ne počinjite pozdravom. „Dragi naši” je tri riječi potrošene ni na šta.
Prelom „Prikaži više”
Facebook siječe tekst poslije otprilike 125 znakova na desktopu i još ranije na telefonu. Instagram još kraće.
Sve poslije toga vidi samo onaj ko klikne „Prikaži više”, a to radi mali dio ljudi.
Znači da prva dva reda moraju sami po sebi biti cijela poruka. Ako čovjek nikad ne klikne, mora znati šta nudite i koliko košta.
Praktično: napišite ponudu u prve dvije rečenice, pa onda objašnjenje. Ne obrnuto.
I napravite prazan red poslije prve rečenice. Prelom sam po sebi tjera oko da nastavi.
Cijena u tekstu — da ili ne
Da, ako je cijena vaša prednost ili ako je jasna i fiksna.
„Zamjena ulja 35 €”, „šišanje 8 €”, „noćenje od 40 €” — to filtrira ljude. Javiće se oni kojima iznos odgovara, a ostali neće trošiti vaše vrijeme.
Ne, ako je posao takav da cijena zavisi od desetak stvari. Građevina, adaptacija stana, izrada sajta, pravne usluge.
Tu se stavlja raspon ili polazna tačka: „adaptacija kupatila od 2.500 €”. To i dalje filtrira, a ne obavezuje vas.
Najgore je ne pisati ništa i čekati da neko pita. Onda se javi dvadeset ljudi, sedamnaest odustane kad čuje cijenu, i vi ste platili za sva dvadeset.
Naslov ispod slike
Osim glavnog teksta, postoji i kratak naslov koji stoji ispod slike, pored dugmeta. Većina ga ostavi praznog ili tu stavi ime firme.
To je propušteno mjesto. Naslov se vidi uvijek, i kad se glavni tekst preseče.
Ide mu ponavljanje ponude u tri-četiri riječi: „Servis klime 25 €”, „Slobodni termini ove sedmice”, „Dostava isti dan”.
Meta ponekad sama predloži varijante naslova. Isključite to ako vam je cijena u naslovu — sistem zna da ubaci svoju verziju bez iznosa.
Tri otvaranja koja rade
Prvo — konkretan broj. „Servis kotla 40 €.” „Dostava za Podgoricu 2 €.” „Termin za sjutra u 14h još slobodan.”
Drugo — problem koji čovjek prepoznaje. „Klima duva topao vazduh?” „Slavina kaplje već mjesecima?” On zna da je to njegov problem prije nego što pročita ko ste.
Treće — scena. „Juče smo vadili ključeve iz auta na Zabjelu u pola dva noću.” To ne izgleda kao reklama i zato se pročita.
Sve tri rade zato što ne zvuče kao oglas. Čim tekst zvuči kao oglas, mozak ga preskoči automatski.
Šta izbaciti
Izbacite „kvalitetno”, „profesionalno”, „povoljno”, „dugogodišnje iskustvo”, „zadovoljstvo klijenata”. To piše svako i ne znači ništa.
Izbacite uzvičnike. Ne pojačavaju poruku, samo prave utisak da vičete.
Izbacite emodžije osim ako ih koristite kao oznake za redove, i ni tada više od tri.
Izbacite hashtagove u reklamama. U organskim objavama imaju smisla, u plaćenim nemaju nikakav.
Zadnja rečenica
Onaj ko je stigao do kraja teksta je zainteresovan. Njemu treba reći tačno šta da uradi, jednom rečenicom.
„Pišite u poruku za termin.” „Zovite do 17h, radimo danas.” „Adresa je Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 42.”
Jedna radnja, ne tri. Ako mu ponudite da piše, zove i dođe u radnju, izabraće da ne uradi ništa.
I neka bude ista radnja koju ste izabrali kao cilj kampanje. Ako kampanja traži poruke a tekst kaže „zovite”, Meta i tekst rade jedno protiv drugog.
Koliko dugačko
Za jednostavnu ponudu — tri do četiri reda. Sve preko toga smeta.
Za nešto što se objašnjava, tekst može biti i dugačak. Ljudi čitaju dugačke tekstove kad su o njihovom problemu.
Pravilo je jednostavno: svaka rečenica mora zaraditi sljedeću. Ako neku možete izbaciti a da se ništa ne izgubi, izbacite je.
Kako da provjerite svoj tekst
Pokrijte sve osim prva dva reda. Pročitajte samo njih.
Ako iz ta dva reda ne znate šta se nudi i za koliko — tekst ne valja, bez obzira koliko je ostatak dobar.
Onda ga pokažite nekom ko ne zna šta radite. Ako pita „a šta vi to tačno radite”, nemate problem sa reklamama nego sa prvom rečenicom.