Poruke, pozivi ili forma — šta tražiti od reklame
· 4 min čitanja
Ista reklama, isti budžet, ista publika. Jednom traži poruku, jednom poziv, jednom popunjenu formu.
Poruka košta oko 2 €. Popunjena forma oko 3 €. Poziv oko 8 €.
Djeluje da je izbor jasan. Nije, jer od te tri stvari najskuplja donosi najviše posla.
Poruke
Čovjek klikne i otvori mu se Messenger ili WhatsApp sa vašom firmom. Napiše nešto, obično kratko: „Koliko?”
Najjeftinije je jer je najmanji korak. Ne mora da zove, ne mora da kuca podatke, ne mora da izađe iz aplikacije u kojoj već sjedi.
Zbog toga je i najslabije. Dobar dio tih ljudi pita iz radoznalosti i nikad ne odgovori na vaš odgovor.
I ovdje se lomi većina firmi: poruka koja čeka tri sata je izgubljena poruka. Čovjek je u međuvremenu pitao još dvojicu, i onaj ko je odgovorio prvi je dobio posao.
Poruke uzimajte samo ako neko stvarno gleda u telefon tokom radnog vremena. Ako je odgovor „javimo se kad stignemo” — ne uzimajte poruke.
Pozivi
Reklama ima dugme koje otvara birač broja. Čovjek dodirne i zove.
Najskuplje je, i to sa razlogom: zvati nepoznatu firmu je ozbiljan korak. Onaj ko ga napravi već je odlučio da mu treba, i obično hoće danas ili sjutra.
Poziv od 8 € koji se u pola slučajeva pretvori u posao je jeftiniji od poruke od 2 € koja se u jednom od dvadeset slučajeva pretvori u posao. Računa se cijena po poslu, ne cijena po javljanju.
Jedna zamka: Facebook razlikuje dodir broja od stvarnog razgovora. Ako je moguće, tražite cilj koji broji pozive duže od nekog trajanja — dodir po grešci nije poziv.
Pozivi rade tamo gdje je stvar hitna. Vodoinstalater, električar, šleper, brava. Tu niko ne kuca poruku.
Forma
Forma se otvara unutar Facebooka ili Instagrama. Ime, telefon, možda još jedno pitanje — i to je sve. Podaci se sami popune iz profila.
Baš zato što se sami popune, forme umiju biti prazne. Čovjek klikne dvaput bez razmišljanja i vi dobijete kontakt koji vas se ne sjeća.
Lijek je jedno dodatno pitanje koje se mora ukucati rukom. „Koji model auta?” ili „Za koji datum?” Broj popunjenih formi padne, ali ono što stigne je znatno ozbiljnije.
Druga stvar: forma nije poziv. Neko mora da pozove te ljude, i to isti dan. Kontakt iz forme koji se zove poslije tri dana rijetko se sjeti da je uopšte ostavio broj.
Forme rade tamo gdje se ne odlučuje odmah — stolarija, gradnja, osiguranje, obuka.
Kako se bira po djelatnosti
Ako je posao hitan i rješava se telefonom — pozivi. Majstori svih vrsta, šlep služba, hitne intervencije.
Ako se cijena mora dogovoriti a posao nije hitan — forma. Stolar, građevinac, agencija, škola stranih jezika.
Ako se prodaje nešto jednostavno sa jasnom cijenom, a neko je stalno na telefonu — poruke. Prodavnica, dostava hrane, rezervacija termina u salonu.
Ako imate sajt na kojem se stvarno kupuje ili zakazuje — vodite ljude na sajt i mjerite pikselom. To je uvijek bolje od svega gore, jer se tako gradi publika za retargeting.
Zašto ne sve odjednom
Postoji iskušenje da se u istoj reklami ponude i poruka i poziv i forma, da čovjek bira.
Facebook tada ne zna šta da optimizuje i ide na ono što je najlakše — a najlakše je najslabije. Dobijete gomilu poruka i nijedan poziv.
Jedan cilj po kampanji. Ako hoćete da uporedite, napravite dvije odvojene kampanje sa istim budžetom i pustite ih dvije sedmice.
Šta se dešava poslije javljanja
Sve tri stvari imaju isti slabi zglob — ono što se dešava kad javljanje stigne.
Reklama može da dovede trideset ljudi mjesečno i da to ne vrijedi ništa ako se odgovara sjutradan i ako se na cijenu čeka tri dana.
U kampanjama koje vodimo razlika između firme koja odgovara za deset minuta i one koja odgovara za tri sata veća je nego razlika između dobre i loše kreative.
Prije nego što mijenjate cilj kampanje, izmjerite koliko vam prosječno treba da odgovorite. Ako je to duže od pola sata, tu je problem, ne u izboru između poruke i forme.
Kako da znate šta vam se stvarno isplati
Uzmite prošli mjesec. Koliko je potrošeno, koliko je javljanja stiglo, i koliko se toga pretvorilo u naplaćen posao.
Podijelite potrošeno sa brojem poslova, ne sa brojem javljanja.
Taj broj je jedini koji nešto znači. Sve dok ne znate koliko vas košta jedan posao, birate između poruke i poziva na osnovu cifre koja izgleda niže, a ne one koja donosi novac.